субота, 24. новембар 2012.

      

                     Magla


  Se šunja preko reke,ko da dolazi sa Drenovačke strane
kohorta neka strašna i tiha ,nevidim šta nosi sobom,al neki zvuci u mojoj
mašti ne daju mi mira.


Reka se umirila,kao da i ona pomaže
tajno tu invaziju od koje srce zaigra...







Ali da se vratimo u današnjicu,
pričao sam već o Udruženju Rimski Dani,
o sanjaru koji je kriv za sve,i o nama
jednostavnim svakdašnjim ljudima koje 
srećete na ulici i delujemo Vam obično...
E,pa mi smo ove godine uspeli pomeriti
tu žabokrečinu u kojoj živimo,sagraditi
repliku Neolitskog objekta,
i još štošta oko uređenja okoline smo 
uradili,podigli iz zaborava jedan bunar,
u potpunosti ga vratili u funciju,
da nas podseti s vremena na vreme 
kako je izgledao pre...

Нема коментара:

Постави коментар